Kad Berrak napokon dolazi svijesti, liječnici brzo potvrđuju da joj je stanje stabilno i da joj memorija funkcionira. Berrak se može sjetiti imena, obitelji, događaja, no njezine prve riječi nisu riječi zahvalnosti ni nježnosti, već rečenice koje odmah otkrivaju da se ona vratila u život s istim konfliktima.
Ona zna da je Serhat “sve saznao”, zna da “zna za Kader”, i iz njezine reakcije postaje jasno da ta tema nije samo obiteljska drama, nego bomba koja bi mogla uništiti sve. Bolnica u tom trenutku postaje mjesto na kojem se svi trude održati privid normalnosti, ali istina se sve više probija. Medicinska sestra upozorava da je slučaj vođen kao sumnjiva nesreća i da policija mora uzeti izjavu.
Cihan i Azra dolaze s “prijateljskim” izrazima lica, ali među njima se osjeća napetost. Kad ostanu sami, vidi se da ni njihova priča nije ni blizu stabilna: Azra se boji, a Cihan se ne trudi sakriti iritaciju jer mu je glava puna vlastitih problema. Čak i dok se govori o Berrakinom buđenju, osjećaj je kao da je svatko došao zbog sebe, a ne zbog nje.
